Naslovna Reportaže Slavonski planinarski put (SPP)

Slavonski planinarski put (SPP)

669
1

Slavonski planinarski put otvoren je davne 1957. godine kao prva planinarska obilaznica u Hrvatskoj. Trasa tadašnjeg SPP-a se protezala od željezničke stanice Londžica do planinarskog doma Petrov vrh i od Strmaca do pl. doma Omanovac. Ne tako davne 2000. godine SPP dobiva oblik potkove i obuhvaća cijelo slavonsko gorje (Psunj, Požeška gora, Dilj gora, Krndija, Papuk i Zapadni Papuk) i polazi od planinarskog doma Omanovac, a završava kod pl. doma Petrov vrh.

Sadašnja proširena varijanta SPP-a ima potpuni kružni oblik, linijska je obilaznica, a može se obilaziti i kao točkasta obilaznica sa ukupno 35 KT. Prosječnom planinaru je potrebno 75 sati za obilazak svih kontrolnih točki.

Veća slika

Neformalna planinarska udruga Šapice iz Slatine, sa planinarima iz Slavonskog Broda, Pleternice, Požege, Pakraca, Virovitice i Našica (ovoga puta iznimno bez Osječana) jučer je pohodila manji dio SPP-a, u 10 satnom maršu, koji vodi od Novog Zvečeva do Jankovca.

Uobičajeno vrijeme za prolaz ove dionice SPP-a deklarirano je na 7 sati, iako u povoljnim uvjetima dobro raspoložena skupina može svladati cijelu dionicu za približno 4 sata. Šapice su po iznimno dubokom i mokrom snijegu (do 60cm) dionicu svladale za 9 sati, a povrh svega prehodali su i veći dio puta od Jankovca do Slatinskog Drenovca.

Priču i fotografije sa pohoda možete pogledati na www.planinarimo.info a sve dodatne informacije potražite na web stranicama Slavonskog planinarskog saveza.

(669)

Tagovi:


Comment(1)

  1. Ovako:da bi se neka staza uopće i nazivala planinarskom(kao što znamo),mora bit uredno markirana u cijeloj svojoj dužini!Ako se već iz tehničkih razloga ne može obilježavati,u slučaju SPP zbog svoje dužine,jednostavno ju treba ukinuti!!!
    Govorim to zbog vlastitog iskustva,jer sam dobar dio SPP-a prešao u komadu i sam.Jednostavno se gubi vrijeme,a i snaga,samo da bi se pronašle markacije!!!Išao sam dionicu Baćindol-Lončarski vis u 3 i pol dana.
    Iako sam imao i SMAND-ovu kartu,i dnevnik SPP-a,i iskustvo,i dovoljno opreme na leđima,mislim da sam ipak trebao iznajmit lokalnog starosjedioca,poput američkog Indijanca-tragača!
    Konkretno:dionica Ratkovica-Brodski Drenovac,dio prije Lovčića,dio prije Grižića,iznad Rastušja,pa iza Borovika…
    Ima i dionica za pohvaliti:od Baćindola do Komorice,oko Pljuskare,od Rastušja do Čardaka,pa do Borovika,od Gradca do Lončarskog visa…
    Sve u svemu-dobro zamišljeno,ali ipak trebalo bi odustati od “najstarije hrvatske obilaznice”,i spominjat ju samo kao prošlost,jer ovako se samo blamiramo kad ju spominjemo!
    Hvala!

OSTAVITE KOMENTAR

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*