Naslovna Blog Arhiva tekstova Sistemske konstelacije

Sistemske konstelacije

102
0

Neki dan “otrčim” s posla na bankomat i po “gablec”, i naletim na Suzu. Suza je frendica iz zavičajnog kruga frendica. Socijalna je pedagoginja i radi u nekom zagrebačkom domu za djecu bez roditelja. Štićenici su joj pubertetlije s kojima, pretpostavljam, nije lako raditi. Suzu srećem rijetko. Putevi u Zagrebu su nam paralelni i na suprotnim stranama grada, tako da je mala mogućnost da se sretnemo. Koristila je godišnji i obavljala poslove u mojoj zoni kretanja i presjekle smo si put.

Svaki rijedak susret sa Suzom je konstruktivan u razgovoru. Suzu uvijek pitam za neki pedagoški savjet. Savjete koje mi je dala, odlični su. Suza još nije roditelj, međutim, sve što mi je do sada rekla, bilo je upravo zlatno pravilo. Kada bih morala birati što da dam djeci, ljubav ili red, bio bi to red. Pod ljubav se svašta trpa.

Pogledala sam na sat i konstatirala da mogu i moram naći pola sata za kavu za ovaj susret. Sjele smo na Iblerov trg i nastavile ćakulu od prije više jedne godine. Vjerovali ili ne, i nakon godine dana, razgovor sa Suzom započinje tamo gdje je otprilike stao. “Gdje si, što si?? Muž, djeca, kod nje nova veza. Jel’ se sjećaš ovog,onog??”

-Znaš što radim?-kaže Suza.
-Ne znam, pričaj?
-Super stvar. – Ali najprije pitanje? – kaže Suza – Slušaš li muža, poštuješ li roditelje?

Gledam ja nju i sjetim se nekih zajedničkih tuluma i tutnjave Pearl Jama i “darkerske odjeće” i zihernadli na rupama od džempera.

-Jel ti to mene zekaš? Zvučiš kao ortodoksna Katolkinja. Da me pitaš, perem li mužu noge? Prat ću mu ih ako ne bude sam mogao i pitanje je hoću li tada ja to moći činiti? To je moje praktično kršćansko razmišljanje, zapravo, obveza u alijetornom bračnom sporazumu. Ne znaš što te čeka. To ti je onaj začinski dio života o kome ne filozofiraš, već ga prihvaćaš ili ne prihvaćaš.
-Radim radionice s novom metodom osobnog pospremanja. Zove se Sistemske konstelacije. – veli meni Suza i zagonetno me pogleda.
-Otprilike, za osobno resetiranje. Jesam li pogodila? Za one koji cijeli život maštaju kako će jednog dana započeti bavljenje hobijem, pa nikako da započnu, za one koji se svađaju s roditeljima i prenose odgovornost u odrasloj dobi za vlastiti život na roditelje, za one koji dobiju posao i izdrže najviše tri mjeseca radeći, za likove koji biraju čudne partnere, za one koji započinju poslove i nemaju snage da ih dovrše i uvijek je netko drugi kriv, za domaćice koje kukaju da se ne mogu riješiti rublja, pranja i peglanja unatoč što su se svi članovi obitelji poženili i odselili, za bračno robovanje gdje partneri optužuju jedno drugo da su ih uskratili u karijeri, za insomničare kojima podsvjesni talozi ne daju mira u snu, za one koji liječe depresiju zaduživanjem i kupovinama, za osobe koje su u permanentnom osobnom kaosu.. Jesam li pogodila? Da još nabrajam?
-Znaš li ti već za Sistemske konstelacije? – opet će Suza.
-Ne, ali sam otprilike shvatila o čemu bi mogla biti riječ.
-Ono s roditeljima, da li ih poštuješ, i ono – slušaš li muža zvuči “na prvu” arhaično.
-Pa da. Znajući tebe, brzo sam odustala od takve pomisli. Slušati muža, u prijevodu, čuti partnera općenito, akceptirati što od njega možeš očekivati, a što ne. Ne tražiti nerealna očekivanja. – rekoh.
-Da, u pravu si. Što se roditelja tiče, oni daju ono što imaju, neki više, neki manje, neki samo čin začeća i pojavljivanje u fizičkom tijelu i tko zna što dalje slijedi. U svakom slučaju to su pokloni od roditelja. Metodu je postavio Bert Hellinger, rođen 1925, njemački psihoterapeut i bivši katolički svećenik, studirao je filozofiju, teologiju i pedagogiju. Prošao je obuku za razne modele terapije, uključujući grupnu psihoterapiju, psihoanalizu, primarnu terapiju, transakcijsku analizu i NLP. Obiteljske konstelacije odražavaju iskustva s njegove bogate obuke. Hellingerova religijska obuka se reflektira načinom njegova odnosa prema pitanjima života i smrti. On kaže kako njegov oblik terapije radi s procesima koji su iznad spektra tradicionalne psihoterapije (Hellinger, 2000: 16). Suprotno većini današnjih modela obiteljske terapije, Sistemske konstelacije se oslanjaju na trenutačno neposredno procesiranje negovornog iskustva. Intencija je rješavanje problema iz područja obitelji iz koje se potječe, obitelji koja je stvorena, u partnerskim odnosima, u poslovnim odnosima, u našem unutarnjem sistemu. Može biti iz svakog područja života, sve je vezano i u funkciji nečega. Niti jedan dio životnog puta nije izolirano područje samo za sebe.

U praktičnom smislu radi se u grupama koje čine slučajni kandidati, svaki sa svojim problemom. Ne poznaju se. Za svakog pojedinačno postavlja se situacija kao u teatru. Glavni akter je onaj čiji se problem treba izvući na površinu. Aktere, npr. oca, majku ili nekog bliskog, slučajnim odabirom „glumi“ netko od prisutnih. Kreće inscenacija dijela situacije iz koje protagonista potječe, i onda se događa čudo; osobe koje imaju ulogu bliskih osoba našeg protagoniste, nekim čudom izvedu nešto tipično za lica koja predstavljaju u „predstavi“, a da ih uopće nikada nisu vidjeli, niti išta znaju o njima. I to je to što je začudno u Helingerovu terapijskom pristupu.

Zaista sam se iznenadila ovim zadnjim što mi je Suza rekla. Ujedno, ispričala mi je neke detalje pohađanja obuke za terapeuta Sistemskih konstelacija.

Sistemske konstelacije-termin zvuči apstraktno, međutim, u suštini je „dnevni“, običan, pristupačan.

I tako smo Suza i ja opet imale kratak i sadržajan susret kao što su bili prethodni susreti. Rijetki i konstruktivni s nekoliko dodatnih, bitnih informacija iz „privatnih konstelacija“.

Čini mi se da bi pohađanje radionice Sistemskih konstelacija moglo kod insomničara polučiti dobar učinak na spavanje i kod svih drugih situacija kada u životu psi laju i karavane prolaze, a vas uglavnom (selektivno) baš briga i za jedne i za druge.

Cvijeta Grijak – Insomnija

(102)

Tagovi: