Naslovna Reportaže Pozdrav s krajnjeg juga Afrike

Pozdrav s krajnjeg juga Afrike

54
5

“Slijepa divljina! Strahovita pustoš!”… ovim riječima davne 1890. godine Mabel Tolkien opisala je grad gdje se trenutno nalazim, Bloemfontein – rodni grad poznatog pisca J.R.R. Tolkiena, autora Hobita, Silmariliona, trilogije Gospodar prstenova…

Bloemfontein jedan je od tri glavna grada Južnoafričke republike. Ovdje se nalazi sjedište sudstva, dok je sjedište vlade u Pretoriji, a skupštine u Cape Townu. Grad je relativno mlad, datira iz 1846. godine. Ime grada je nizozemako, a znači “fontana cvijeća”. Engleski naziv za grad je “City of roses” – “grad ruža”, dok je sesotho naziv grada Mangaung, što u prijevodu na engleski znači “city of cheetahs”. “Cheetah” je afrikans naziv za geparda, koji živi u ovim krajevima, kao i blizak mu rođak, leopard, koji je jedan od “pet velikih” (“Big five”). O tome malo više, kada (ako) ih sretnem.

Afrika, zemlja u kojoj kiša rijetko pada. Ahaaa… Tu sam malo više od 24 sata, i ne prestaje padati. A pada, ima već tri dana, stalno. Moji domaćini, prvi rođaci s mamine strane, kažu da ovakva kiša nije dugo vremena padala. Da stvar bude zanimljivija, sinoć je, po prvi put unazad 15-ak godina, koliko žive u ovom kvartu, nestalo struje.

Noći su dosta hladne, dok ovo pišem, ležim u krevetu pokrivena jorganom. U Slatini se ni u sred zime tako debelo ne pokrivam. Inače, po svim pričama koje sam do sada čula, ovo je krajnje ekstremna država. Ili nečega imaju obilato ili nemaju uopće.

Recimo, potresi – nula bodova. Magla, nikad viđen gost u ovim krajevima. Vjetrovi su jako rijetki, i nikad ne pušu jače od 50km/h. Ali zato imaju ljetne oluje kada grmi u prosjeku svakih 15 sekundi. Kažu, nigdje ne grmi kao ovdje. Gromobrani su im nepoznat predmet, tako da je njihova kuća već dva puta bila meta munja. Toliko o tome da grom nikad ne udara dva puta na isto mjesto. Jako puno ljudi smrtno strada od udara groma, najčešće crnci koji rade na otvorenom, u poljima.

Kad smo kod smrti, u ovoj državi prosječno bude ubijen jedan policajac dnevno. Za civile nema podataka, ali je brojka veća. Iako stopa kriminala ovdje u Bloemfonteinu nije velika, kao recimo u Johannesburgu, uobičajeno je da ljudi imaju zidove/ograde oko kuća, rešetke na prozorima, pse u dvorištima.

Imaju i svoj “Bronx”, kvart u gradu u koji bijelci nikad ne zalaze (naravno da sam već bila tamo). Crnci žive uglavnom na periferiji gradova, u naseljima identičnim, možda i gorim od romskih naselja u našim krajevima. To su uglavnom mali metalni kontejneri ili zidane kuće 2x4m, pokrivene limom, na kojom se nalazi hrpa kamenja, kako ne bi odletio.

Sve su ovo tek manji dijelovi priča koje sam čula i stvari koje sam vidjela jučer na 400 km dugom putu od Johannesburga do Bloemfonteina. Sam put je jako monoton, ravnica na sve strane, tek tu i tamo pokoji kaktus i stablo eukaliptusa. Cijela ravnica je rascjepkana na farme, uglavnom se sve obrađuje, sadi se kukuruz, pšenica… Uzgajaju se krave, tu i tamo poneki noj… Ravnica o kojoj pišem, kao i grad gdje se nalazim, zapravo je visoravan, na oko 1400 – 1800m/nv. Ravnica je neopisiva, gdje god baciš pogled, odeeee… Na putu do mjesta boravka sam vidjela tek jedno brdašce.

Putovanje od Slatine do juga Afrike trajalo je, kada se sve zbroji, skoro 30 sati – vlak, avioni, auto… Preletjeli smo Budimpeštu, Bukurešt, Ankaru, Mosul, Baghdad, Kuwait, Bahrain, Qatar, Addis Abebu, Nairobiju, pa preko ekvatora na južnu hemisferu, iznad Zanzibara i Dar es Salaama. Ali to je posebna priča.

Do sljedećeg čitanja, šaljem vam pozdrav s juga…

Ivona Lozić

(54)

Tagovi:


Comment(5)

  1. Hvala 🙂 sve je jos uvijek pod kontrolom. Susret s lavovima i gepardima ostavljam za kraj, hehhh…

  2. Alo ekipa – lutalice moje drage – čuvajte se geparda i leoparda i štogod još da je – heheheh – niste mi još došli u goste na Dinaru pozzzz veliki i guštajteeeeee :))))

    Male Knindže

OSTAVITE KOMENTAR

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*