Naslovna Blog Arhiva tekstova Kako se odljubiti (3.2.)

Kako se odljubiti (3.2.)

2.64K
1

Opsesivno zaljubljeni opisuju osobu na koju su „fiksirani“ kao jedinstvenu i jedinu koju su u životu sreli, koja im može donijeti potpuno emocionalno ispunjenje. Redovito je opisuju kao nezamjenjivu osobu. Obzirom da su potencijalni partneri njihovi simbolički roditelji koji su nezamjenjivi, tako su u projekciji i osobe u koje su opsesivno zaljubljeni-nezamjenjive. Opsesivno zaljubljeni ne mogu izaći iz začaranog kruga emocionalnog pripadanja magičnoj osobi zbog koje se osjećaju kao da su na rubu ludila. Kada opsesivno zaljubljeni opisuju svoje osjećaje, ne raspoznaju ih u pravom svjetlu. Opisuju osjećaje koje stvara opsesija, a ne ljubav, ne shvaćajući da su upravo u emocionalnoj krizi. Neka iskustva govore o pokušajima umrtvljivanja snažnih osjećaja zaljubljenosti alkoholom i drogama, međutim ona su kontraproduktivna jer umrtvljuju percepciju i mogućnost spoznaje svoga stanja. Opsesivac da bi se snašao i otpočeo proces “odljubljivanja” treba jasno razlučiti svoje opsesivne misli, osjećaje i ponašanje radi kontrole. Tretman opsesivno zaljubljenog potreban je ne iz razloga da taj netko sačuva vezu, već da spasi sebe. Opsesivno zaljubljeni treba fokus svoje opsesije prenijeti sa princa ili princeze na sebe kako bi prekinuo torturu opsesije. Ukoliko je veza dobro postavljena bit će sačuvana, ukoliko nije, tretman odbacivanja opsesivne nesretne zaljubljenosti pomoći će nesretno zaljubljenom-fiksiranom, da izađe iz začaranog kruga. Najveći dobitak za opsesivno začaranog je ponovno vraćanje sebi, ili kako se jednostavno kaže “rad na sebi”, nakon čega je moguće ostvariti kvalitetniji ljubavni odnos. Zaljubljeni je izmjestio u potpunosti svoju sreću i dobro osjećanje na osobu u koju je zaljubljen. Njegova sreća u cijelosti ovisi o tom drugom. Dobro je kad je zaljubljenost uzvraćena, međutim zaljubljeni ima osjećaj kao da je u paklu ako je doživi odbijanje od potencijalnog partnera. Riječ je o izmješetenoj odgovornosti za nečiju sreću što nije fer niti prema zaljubljenom, niti prema osobi na koju je sreća „preseljena“.

Za početak “odljubljivanja”, odnosno izlaska iz opsesije treba početi voditi dnevnik, zapisivati misli, osjećaje i ponašanje i to po sljedećem obrascu:

  1. Što je uzrokovalo moje misli?
  2. Što sam mislila ili mislio?
  3. Kako sam se osjećala (o)?
  4. Što sam željela (o) učiniti?
  5. Što sam učinila(o)?
  6. Kakav je bio ishod učinjenog?

Vođenje dnevnika treba poslužiti kako bi opsesivno zaljubljeni lakše razlučivao osjećaje, misli i ponašanje, što će kasnije poslužiti u obuzdavanju opsesivnih oblika ponašanja.

Pitanje pod brojem jedan odnosi se na individualne „okidače“ koji su različiti kod različitih ljudi, a misli se na prizore, mirise, okuse, mjesta, glazbene brojeve koje potaknu, podsjete na osobu u koju je netko zaljubljen.

Pitanje pod brojem dva odnosi se na trenutne misli kada je zaljubljeni počeo iznova misliti na svoga princa ili princezu? Gdje je i što radi, ili neki od posljednjih prizora zadnjeg susreta?

Pitanje pod brojem tri odnosi se na osjećaje koje su izazvale misli: ljutnju, radost, ljubomoru, čežnju, poniženje, ekstazu, seksualne želje…

Pitanje pod brojem četiri odnosi se na želje što bi u tom trenutku netko želio učiniti: telefonirati , voditi ljubav s voljenim, otići kod njega kući, pozvati ga k sebi ili učiniti neku ludost ili nešto neprilično, možda i opasno.

Pitanje pod brojem pet odnosi se na sve radnje učinjene kao rezultat misli i osjećaja prema ljubavniku, a to može biti prejedanje, gledanje srcedrapajućih filmova, izgaranje u pretrpanošću poslom ili vozikanje autom ispred njegove ili njene kuće ili stana.

Posljednje pitanje trebalo bi dati odgovor ukoliko je bilo kontakata s osobom u koju je zaljubljeni „fiksiran“ i kakve su konzekvence ponašanja zaljubljenoga. To mogu biti izljevi bijesa, razbijeni automobili, učinjene druge vrste šteta kao posljedice nekontroliranoga ponašanja, zabušavanje na poslu zbog nemogućnosti koncentracije, doživljaj poniženja, očaja, odbačenosti..itd..

Sljedeći korak je razlikovanje misli i osjećaja. Npr. rečenicu „osjećam kao da ćemo ona i ja ostatak života provesti zajedno!“, čine misli – provest ćemo zajedno ostatak života, a osjećaje – ljubav, nada, užitak, koji su neizravno izrečeni. Ili na primjer, “osjećam kako moj dragi ne misli zapravo ono što kaže”. Ovu izjavu čine sljedeće komponente: misli – moj dragi ne misli ono što kaže, a osjećaje čini neizravno izrečeno, odnosno osjećaji straha i nesigurnosti.

Prema vlastitom opsesivnom ponašanju treba se odnositi kao prema problematičnom i neposlušnom djetetu kome treba odrediti ograničenja u ponašanju. Jedini način prekida opsesivnog oblika zaljubljenosti je čvrsto i odlučno gašenje misli osjećaja i ponašanje, a za to je potrebno emocionalno putovanje od dva tjedna u kom treba nakratko posve isključiti život iz dotadašnje emocionalne kolotečine.

-nastavlja se-

Literatura: Susan Forward, Craig Buck: Obsessive love

Cvijeta Grijak – Insomnija

(2635)

Tagovi: