Naslovna Blog Arhiva tekstova Ljubav i nesanica (1.dio)

Ljubav i nesanica (1.dio)

294
0

Ljubav kao osjećaj neiscrpna je tema s kojom je možda začet poznat nam naš svijet, a za pretpostaviti je s nestankom svijeta nestala bi ljubav kao njena sastavnica. Ili bi možda sav svijet nestao jer smo se odrekli ljubavi. Svidjela mi se definicija ljubavi Oscara Wildea koja ovako glasi: “Istinsko objašnjenje ovog svijeta je u ljubavi, a ne u njemačkoj filozofiji, bez obzira na to u čemu je objašnjenje drugog svijeta.” To je zaista filozofsko viđenje, ako je filozofsko, ne znači da nam nije svakodnevica. I to ona obična, s povremenim iznenađenjima. Takvo jedno iznenađenje je zapravo osjećaj ljubavi koji je različit od čovjeka do čovjeka u onoliko varijanti koliko je do sada ljudi živjelo na ovom svijetu, pa sve dok nas bude. Možda nas u tjelesnom smislu više neće biti, a ljubav će kao dobar i zauvijek dobar duh lebdjeti tu negdje. Nećemo je napipati i vidjeti, a znamo da je tu među nama, i onda, dogodi se čudo…

Moje prijateljice i mnogi nazivaju osobnu pojavu naklonosti prema nekoj osobi suprotna spola, „kemijom“. O čemu je riječ? Nije li čudesno da iz čista mira, ničim izazvani počinjemo kemijski reagirati u prisustvu neke osobe koju nismo izabrali „pameću“ jer je lijepa ili lijep i jako dobar ili odgovara nekim našim princiima, već je riječ o spontanom odabiru pred kojim smo slabi i nemoćni i na njega uopće ne možemo utjecati. Ugledate tog nekog i on u vašim očima zasjaji u nekom posebnom svjetlu, vidite tu osobu nekim ljepšim očima. Odjednom se stvori u prisustvu te neke osobe osjećaj sasvim bezrazložne sreće. Milan Kundera kaže kako je ljubav „potraga za izgubljenom polovicom“. Bezbrojne su definicije ljubavi a jedna takva je po Robertu Sternbergu koji je razvio teoriju po kojoj ljubav ima tri temeljne komponente:

  • Bliskost – sviđanje, prijateljstvo, povezanost među partnerima; da bi se bliskost razvila potrebno je obostrano poštovanje i povjerenje.
  • Strast – u prvom redu seksualna i tjelesna privlačnost, daje onaj karakterističan osjećaj zaljubljenosti, najintenzivnija na početku ljubavne veze, s vremenom slabi.
  • Odanost – predstavlja odluku da s osobom koju volimo ostajemo u dugotrajnoj vezi; partneri moraju biti spremni na žrtvovanje i stavljati partnerove potrebe ispred svojih.

Koliko su nam god različiti doživljaji i iskustva ljubavi, zajedničko je jedno, a to je lučenje hormona što je zapravo ta famozna ljubavna kemija u samomo početku veze.

Okidač za kemijske reakcije u obje osobe su tzv. feromoni koji otvore put za daljnju produkciju hormona. U prvoj fazi kemije i muškarci i žene luče testosteron, takozvani hormon požude. U sljedećoj fazi kreće lučenje dopamina, noradrenalina i serotonina. Dopamin je hormon koji uzrokuje euforičan osjećaj. Produciranje istog hormona potiču nikotin i narkotici. Noradrenalin potiče ubrzani rad srca i znojenje, te ga nazivaju hormonom stresa. Zatim serotonin, kojeg, ako ga ima previše, stvara osjećaj euforije, a ako ga je premalo, osoba pada u depresiju. Kod najintenzivnijih varijanti zaljubljenosti produciranje navedenih hormona može biti toliko intenzivno da može izazvati izmijenjeno stanje svijesti. Neka svjedočanstva govore o usporedbi djelovanja narkotilka na mozak u odnosu na produkciju hormona pod utjecajem ljubavne kemije. Tako „ljubavna kemija“ može imati jači utjecaj nego narkotici. Svjedočanstva govore da u slučajevima fatalne privlačnosti ne postoji ženska frigidnost ili muška impotencija.

Jedna od pratećih i neizostavnih posljedica jake “ljubavne kemije“ je NESANICA. Stanje zaljubljenosti primjereno je prvobitnim ljudskim zajednicama u pećini kada nemaš egzistencijalne obveze kakve su ove u civilizacijsko vrijeme i tip društvenih veza i predrasuda u kakvim živimo. Sve je dobro kada se ljubav dogodi u neko primjereno vrijeme, kada su osobe slobodne i kada nema drugih materijalnih zapreka za ozbiljenje veze. Problemi nastaju kada ljubav ne biva ostvarena ili kada dođe u nezgodno vrijeme u nečijem periodu života s životnim obvezama i mreži predrasuda koje ne priznaju spontanitet osjećaja. U današnje tehnički posloženo vrijeme upravo je šokantno za dnevno funkcioniranje biti zaljubljen. Nema tko nije čitao ili gledao film snimljen po romanu Lava Tolstoja, Ana Karenjina. Književnost je napola fikcija, međutim sigurno ćemo u životu sresti neku mušku ili žensku Anu Karenjinu. Ljubav je Ani Karenjini došla u nezgodno vrijeme. Da li je junakinja ili gubitnica romana mogla, obzirom na okolnosti života, bolje pospremiti situaciju u kojoj se našla? Mnoga su književna djela nastala na temu ljubavnih drama i koje konotacije izazivaju pojave, naprasni prekidi osjećajnih veza i nemogućnosti njihova ostvarenja. Tako je potresna priča koju je ispričao Gabriel Garcia Marquez u romanu Ljubav u doba kolere ili Orhan Pamuk u romanu Muzej nevinosti. O sretnom ishodu pisao je Frederic Beigbedere u romanu Ljubav traje tri godine. Nešto manje mučan je ljubavni ishod u Ljubavniku Marguerite Duras. Od domaćih djela dojmljiva je ljubavna priča između Ivice Kičmanovića i Laure U registraturi. Zatim Ludwiga Bauera Prevođenje lirske poezije u kom ima elemenata opsesije. Probleme o kojima pišem našla sam i u romanu Mirjane Dugandžije, Nekoliko dana kolovoza. Sjećam se i niza popularnih pjesama u kojima su teme ljubavni jadi. Tako Prljavo Kazalište pjeva „ne zovi mama doktora, nema lijeka protiv tog otrova“… Moj bivši kolega s posla jednom se ozbiljno našalio na temu lijeka protiv ljubavne nesanice. Rekao je da protiv ljubavne nesanice postoje dva narodna lijeka, a to su PIZZA i KURA C VITAMINA. A što ako ih nema?

Cvijeta Grijak – Insomnija

(294)

Tagovi: