Novo

E, ko ti je ta dražica?

Kafić iznad plaže u Krku. Sjedi nas desetak mužjaka i blebeće o svemu po malo. Žene već znaju da se muškarci kad su zajedno uglavnom – prave važni. I dosta lažu. U jednom trenutku, usred rasprave o nogometu, podignem pogled i preko vrhova borova ugledam natpis hotela. I to hotela koji nije mogao imati bolje […]

Obavljala je debelog poduzetnika da bi bila zvijezda…

Koliko sam samo upoznao ljudi koji bi htjeli da ih teta na tržnici prepozna i da dobiju mrkvu malo jeftinije. Toliko žele postati popularni i priznati da se i po desetak i više godina blamiraju, nude, mole, prose, guraju i nameću. Ima ih s različitim taktikama. Oni koji imaju tatice među političarima, vlasnicima narodnjačkih klubova […]

Ne moš’ Suncu platit da jutro dođe ranije

Ne moš’ prijatelju. Jebi ga, prijatelju. Trč’o ti još toliko za lovom i prestižem. Figurirao ti po svom malom gradu koliko god možeš, skupljao oko sebe ulizice i poltrone još toliko. Sve što ti i onaj šeik koji je s jahtom na kojoj je helikopter upravo isplovio iz Gruža, stvarno možete, je – čekati. Da […]

Zdravo Marijo, kako si?

Odem par puta na godinu na Mariju Bistricu. I to ne zato jer bi to od mene očekivala stranačka središnjica ili vlasnik neke firme za koju radim, a koji spada u tzv. nove Katolike. Ne idem ovih dana kad su u svetištima gužve, dijelom i zbog tih novih i pomodnih Katolika. Odem u siječnju, sjednem […]

Zamisli da ne vidiš, kao mali Mate

Mali Mate vidio Mišu Kovača. Pas ti mater i životu. Ma to je jedino što slab čovjek, kao ja, može izgovoriti kad pogleda tu fotku. I plakati, k’o što proplakat će zora. Zagrlit’ malo stvorenje koje se smije. Ne vidi, a smije se, jebote čovječe Božji! Plačem da Mate ne vidi, ne smijem brisati suze […]

Zbog ove princeze vjerujem u bajke

Čitao sam davno bajke o ljepoticama zarobljenim u dvorcima. Hodam večeras po pregrijanim ulicama moje Dubrave i udišem istinu, sve prošle i buduće dane. Star sam, ali živ, jbg. Hodam i tražim nju, plavu princezu u dvorcu. Drugu stranu sebe, curu kojoj ni po čemu ne pripadam, mladu ženu koja sigurno ima pametnijeg posla nego […]

Sjedimo taku u mraku, moj Bog i ja

Ostao sam večeras u Crkvi Svetog Franje na Kaptolu dugo. Svi su izašli na sibirsku zimu, a mene kao da je nešto prikovalo za tu staru klupu u kojoj sam često sjedio još kao 11 godišnji dječak. ‘Tu si, mali?’ ‘Tu sam. Kao nekada. ‘Jesi u nekoj frci opet?’ ‘Nije strašno. Ali dođi, sjedni kraj […]