Iz dana u dan
173
0
“Samo da ti kažem, mišu moj pospani. Kad poželiš nekome, nešto lijepo reći, ne čekaj sutra, jer mnogi su tako zakasnili. I zato te budim..”
* * *
Smješkam se svijetu unatoč saznanju da mi ne možeš pripadati. Jer toliko te vječnosti već čekah, toliko te čekanja već voljeh i toliko te voljenja već nemah… Što je u svemu tome još ovaj jedan život bez tebe?
* * *
Sve je u meni tada drhtalo kao zima, sve se u meni budilo kao proljeće, ostavljajući gorući trag kao ljeto, sve zbog očiju koje su nosile u sebi sve jeseni ovoga svijeta.
* * *
Ako se želiš zaljubiti u nekoga – onda to još nije ljubav. Ali ako te strah zaljubiti se u nekoga – onda je to već ljubav.
(173)
Tagovi:
Jelena Kastaneti