Naslovna Novo Doseljavanje Hrvata s Kosova u Hrvatsku prije 25 godina

Doseljavanje Hrvata s Kosova u Hrvatsku prije 25 godina

264
0

Sadržajno i bogato obilježavanje 25-te godišnjice doseljenja Hrvata s Kosova u Hrvatsku 4. i 5. studenog 2017. osmislili su voćinski župnik vlč. Mladen Štivin i načelnik Predrag Filić.

U subotu navečer nakon Sv. mise održana je svečana akademija u kojoj su dva dječaka i troje mladih svojim kazivanjima predstavili život hrvatskog puka u letničkom kraju kroz stoljeća i danas u Hrvatskoj. Također osvijetlili su život bl. Antuna Muzica, uzora i mučenika za katoličku vjeru. Muška klapa Stine iz Zagreba prekrasno je otpjevala više marijanskih pjesama. Katedralni orguljaš i dirigent katedralnog zbora u Požegi Alen Kopunović Legetin napisao je tekst i uglazbio za ovu priliku Litanije Majke Božje Voćinske. Klapa Stine premijerno je izvela ovo vrhunsko glazbeno djelo i zajedno sa skladateljem zaslužila iskreni i dugotrajni pljesak. Voćinski načelnik obratio se vjernicima i zahvalio Bogu što je providio i dolaskom Letničana, ali i izbjeglica iz Bosne i Vojvodine ponovo revitalizirao gotovo ugasli voćinski kraj.

Drugi dan u nedjelju počeo je procesijom od voćinske škole do crkve u kojoj je nošen relikvijar s moćima bl. Antona Muzića. U procesiji su sudjelovali svi pristigli svećenici i časne sestre porijeklom iz letničkog kraja, djevojke i muškarci u tradicionalnim nošnjama i ostali vjernički puk. Od predstavnika vlasti osim načelnika Filića, nazočni su bili i zamjenik župana VPŽ Darko Žužak i pomoćnik ministra hrvatskih branitelja Nenad Križić. Sveto misno slavlje predvodio je don Filip Vicić sa 10 – tak svećenika porijeklom s Kosova. U nadahnutoj propovijedi istakao je važnost duhovnih pastira kroz stoljeća za očuvanje vjere i identiteta hrvatskog naroda u Letnici. Posebno se zahvalio časnim sestrama koje su bile tješiteljice obitelji, te odgojiteljice i uzori naraštajima djece koje su u njima gledali majke koje brišu svaku suzu s očiju. Razlog je to što je hrvatski narod u toj maloj enklavi i oazi stoljećima nosio Kristov zakon u srcu i tako opstao uvijek na braniku života. Izbor za život rađajući puno djece potvrdili su i dolaskom u voljenu domovinu Hrvatsku.

Skup je pozdravio i Pavle Palić, predsjednik udruge Hrvata s Janjeva koji je uručio slike bl. Antona Muzica i njihovog janjevskog blaženika fra Serafina Glasnovića- Kodića, također mučenog i ubijenog 1947. u Albaniji. Nakon zajedničkog fotografiranja slijedio je ručak za sve uz druženje i „igranku“ koju je za ovu priliku zabavljao tradicionalni makedonski orkestar sa zurlama i goem.

Folklorno društvo Letničana iz Ćeralija zaplesalo je svoje tradicionalne plesove. Svećenici i časne sestre održali su nakon objeda svoj susret u voćinskoj školi kojeg je moderirala voćinska časna Terezija Dokić . Prvo su se međusobno predstavili, a zatim odlučili da svake godine na blagdan don Muzica 5. studenog sastanu u Voćinu i zajednički obilježe Dan duhovnih zvanja i osoba posvećenog života letničkog kraja.

Trostruki karakter ovog radosnog dvodnevnog susreta očitovao se u:

1) Svečanom obilježavanju 1. godišnjice od proglašenja blaženim don Antona Muzica koji je na ovaj stupanj svetosti uzdignut prošle godine 5. studenog u Skadru zajedno s 37 drugih albanskih klerika i laika mučenih i ubijenih tijekom bezbožne diktature Envera Hodže od sredine prošlog stoljeća. Don Muzic rođen 1921. u Vrnavokolu prvi je svećenik potekao iz letničkog kraja. Kao darovit i ponizan mladić završio je studij teologije u Rimu i za svećenika je zaređen 1945. Imenovan je kancelarom nadbiskupije u Skadru. Kako se nije htio odreći svoga poziva niti vjere u Krista, komunistički režim ga je strašno i dugotrajno mučio tijekom 1947., od čega je i umro 1948. Njegove moći (relikvije) požeški biskup dr. Škvorčević pohranio je za štovanje u jednu od kapela voćinske crkve Majke od Utočišta. Tako je voćinska crkva prva u svijetu u kojoj se štuju moći ovog blaženika. „Krv mučenika sjeme je novih kršćana“- izreka je koju je narod voćinskog kraja duboko i bolno osjetio na svojoj koži. Njegovi pastiri, svećenici Julije Burger i Josip Martinac također su mučeni i ubijeni su od partizanskih vlasti u 2. Svjetskom ratu. Moći najpoznatijeg hrvatskog blaženika kardinala Alojzija Stepinca ugrađene su u glavni oltar voćinske crkve. Sredinom prosinca 1991. paravojne srpske formacije ubile su 45 nedužnih civila – mještana Voćina i razrušile 5 stoljeća staru voćinsku crkvu – koja se s pravom može nazivati Crkvom mučenika. Statistike kažu da je od Isusovog doba do danas oko 70 mil. kršćana u svijetu podnijelo mučeničku smrt za svoju vjeru, od toga 45 milijuna u 20. i 21. stoljeću (najviše od bezbožnog komunizma i nacizma).

2) Ova godišnjica prigoda je da su se u Voćinu po prvi put okupile sve osobe letničkog kraja koje su odabrale svećenstvo i redovništvo za svoj životni poziv. Iako se svi nisu mogli odazvati, danas je živućih 12 svećenika i 40 časnih sestara koji služe Bogu i narodu diljem Hrvatske, BiH i Europe. Samo od mladih i djece doseljenih ili rođenih u Hrvatskoj trenutno imamo 3 časne sestre i 5 svećenika. Gledajući te radosne i razdragane osobe mogu parafrazirati evanđelistu Luku: „Brinemo se i uznemirujemo za mnogo, a jedno je potrebno. Oni su uistinu izabrali bolji dio, koji im se neće oduzeti“.

3) Ove godine navršava se 25 godina (1992.-2017.) kako su prvi Hrvati iz župe Letnica i Vrnavokolo doselili u Hrvatsku u tada još razrušeni Voćin. Prva skupina od 70-tak osoba pristigla je početkom ožujka 1992., a do kraja iste godine doselilo se još oko 1.100 osoba. Sredinom 1993. još 1.500 Hrvata s Kosova preselilo se u nekoliko sela u općini Đulovac. Krajem 1999. ostatak od 300 osoba došlo je u Hrvatsku i smješten u izbjegličko naselje Dumače blizu Petrinje. Uglavnom svi doseljenici do preseljenja živjeli su u selima Letnica, Šašare, Vrnavokolo i Vrnez i nešto malo u mjestima Kabaš i Binač. Misija OSCE na Kosovu u svom izvješću 2011. piše da je u općini Vitina ostalo svega 40 Hrvata, uglavnom starijih od 65 godina. Prema popisu stanovništva iz 1991. u općini Vitina (kotar Gnjilane, jugo-istok Kosova) živjelo je oko 4.331 etničkih Hrvata ljudi koji su se uglavnom bavili stočarstvom i zemljoradnjom. Puno mlađih muškaraca radili su kao pečalbari u Skopju, Nišu, Smederevu i Beogradu. Krajem 80-tih i početkom 1990-tih već su neke imućnije obitelji tražile svoju budućnost u selima u okolici Bjelovara i Dugog Sela. Masovno i brzo iseljavanja Hrvata s Kosova uzrokovano je početkom agresije JNA i srpske pobune u Hrvatskoj 1991. Strah se u ovaj mirni narod uvukao nakon nasilne smrti mladog ročnika Ivice Đorđevića u veljači 1992. koga su ubili srpski rezervisti dok je služio vojni rok u JNA. Miloševićevi emisari već su obilazili vitinsku općinu i muškarci su se plašili da će ih mobilizirati u JNA i poslati u borbu protiv njihovih sunarodnjaka u Hrvatskoj. Uz pomoć i organizaciju hrvatske države i Katoličke crkve preko Fonda sv. Izidora obitelji letničkih Hrvata s vrećicom i djecom u naručju dolazili su u Hrvatsku preko Makedonije, Bugarske, Rumunjske i Mađarske. Predvodio ih je tada mladi bogoslov Filip Vicić, časna sestra Edita Olga Perić i dr. imunolog Eugen Šooš. Prvih 10 godina bili su smješteni u napuštenim i devastiranim kućama odbjeglih Srba u selima Ćeralije, Bokane i Voćin, odnosno Đulovcu, Bastajima, Koreničanima i Katincu. Prvih godina živjeli su od humanitarne pomoći od Crvenog križa i drugih organizacija. Kasnije je dosta muškaraca krenulo zarađivati za život kao građevinski radnici diljem Hrvatske, Italije i Njemačke, a žene i starija djeca u sezonskim poslovima na slatinskom području. Tek 2001. Vlada RH dala im je besplatni materijal za gradnju novih kuća koju je većina napravila međusobno si pomažući uz velika odricanja. Danas u tim kućama žive i po 4 obitelji, roditelji, sinovi i snahe i unučad, ali nažalost, sve više ih ostaju zaključane. Općina Voćin imala je najveći demografski rast, sa 50 – tak novorođenih beba godišnje, što ju i danas svrstava u 10 najmlađih JLS u Hrvatskoj. Nažalost, hrvatska država nije našla rješenje niti za Voćin, kao ni za ostatak Slavonije glede novih radnih mjesta, tako da voćinski kraj zadnjih godina napuštaju cijele obitelji preseljavajući se možda zauvijek u države zapadne Europe, najviše u Njemačku, gdje su pronašli trajni i dobro plaćeni posao.

Njihovi preci iz dubrovačkog kraja prije 700 godina kao rudari i stočari nastanili su se u letničkoj enklavi na padinama Skopske Crne Gore. Pokoljenje njihovih potomaka zahvaljujući živoj vjeri u Boga i Majku Božju Letničku preživjeli su turske zulume, bezbrojne ratove, siromaštvo, progone, bezbožni ateizam i komunizam. Danas u svojoj Domovini koju neizmjerno vole ostaju pomalo bez perspektive, a budućnost traže negdje drugdje. Za nadati se je da ih njihova voljena Slatka Majka u liku Gospe Letničke, koja ih je prije 25 godina predala pod zaštitu i okrilje Majke Božje Voćinske, neće ostaviti, već osigurati dostojan život u našoj dragoj Slavoniji.

Vladimir Jelenčić, 06.11.2017

(264)



OSTAVITE KOMENTAR

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*